Iskustvo kretanja bez vida ima određena pravila, a nosi i određene problem . Objekti kao što su rub pločnika, rub zgrade, prijelaz preko ceste, rasvjetni stup, kanta za smeće, izbočena tezga kioska, reklama u visini glave, šaht, ulegnuće ili stuba na ulazu u zgradu i sl. osiguravaju orijentaciju, a informacija o njihovoj lokaciji pomaže da se izbjegnu udarci i padovi. Nedostatak vida nastoji se nadomjestiti drugim osjetilima, ponajprije opipom, sluhom, njuhom. Unatoč proširenim predrasudama, slijepi nemaju u odnosu na druge bolji sluh, opip ili osjet mirisa. Ta se osjetila u praksi bez vida jednostavno bolje mobiliziraju – kako bi se nadomjestio nedostatak vidne informacije. Mnogi objekti mogu se neposredno osjetiti rukama, a vrijedna taktilna informacija dobiva se i dodirom stopala. To je informacija o strukturi tla (trava, šljunak, asfalt) i njezinu diskontinuitetu (utori, rupe, tramvajske tračnice), o vrsti podloge (kamen, parket, vlažno, sklisko). U kretanju gradom za većinu intervjuiranih slijepih osoba ključnu ulogu ima taktilna informacija do koje se dolazi korištenjem bijeloga štapa. Bijeli štap, kao standardno mehaničko pomagalo slijepih, proširuje haptički prostor, odnosno prostor koji se istražuje dodirom kao kontaktnim osjetom. Štap osigurava samostalnost kretanja i osjećaj sigurnosti u prostoru. Štap osigurava samostalnost kretanja i osjećaj sigurnosti u prostoru. U intervjuima se tema štapa pojavljivala kontinuirano: on se tretira kao alat kojem se „najviše vjeruje”, koji „daje sigurnost” i „daje neku psihičku potporu”, bez kojega se „ne može iz dvorišta”, bez kojega se ne može biti „gazda u prostoru”.Sluh je za slijepe drugo najvažnije osjetilo. Praksom se razvija sposobnost pažljivijega slušanja i boljega korištenja sluha, odnosno pažnja prema zvukovnim krajolicima grada. Zato kretanje slijepih u gradu, a osobito na novim rutama, zahtijeva poseban mentalni napor, stanje stalne koncentracije. Ne začuđuje stoga da se slijepi najčešće kreću dobro poznatim rutama. Gubitak koncentracije nosi sa sobom dezorijentaciju u prostoru i izaziva, ovisno o osobi, raster osjećaja – od nelagode do straha i panike. Neke situacije, naprimjer prelazak raskrižja bez zvučnoga semafora, odlazak u banku, upravnu ustanovu, na mnogoljudna mjesta (na koncerte, u trgovačke ili bolničke centre), zahtijevaju pomoć videćih osoba.
Udruga slijepih Ogulin provodi dvogodišnji projekt „Budi uz mene“ ukupna vrijednost projekta iznosi 487.920,00 kn, dok je sufinancirano od strane EU također 487.920,00 kn. Trajanje projekta 08.01.2020.-08.01.2022.
Sadržaj publikacije/emitiranog materijala isključiva je odgovornost Udruge slijepih Ogulin.
Za više informacija o EU fondovima, molimo posjetite web stranicu Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije www.strukturnifondovi.hr
